Kod dede, bye bye kotac

Dobili smo preporuku za Rostilj kod Dede, adresa je Precko 5c. Ne znam sto da kazem, nego bravooooooooooo. Super je uređeno, sve je u drvetu. Tereasa je odlicna, nadstresnica je izvedena od drveta i fakat je efektna. Hrana je bomba. Gurmanska pljeskavica je zmaj, a uz bok joj je odmah i pljeskavica s kajmakom. Porcije su obilne cak i preobilne no dobro. Volm casual stil restorane. Sve je opusteno i ugodno. Sve je bolje nego kod konkurencije u Petrovaradinskoj. Cudim se kako za to nisam prije cuo. E stvarno nas kotac vise nece vidjeti. OCJENA: Ambijent: 10/10 Posluga: 9/10 Hrana: 10/10 CIJENA: 2 pljeskavice, 2 prženih krumpirića, 1 lepinja, 3 soka - 150 kn. Zivio trud i dobar proizvod, ljudi ce to kad tad prepoznat.

Uvozno

Zamislite ovo:

Imate hrpu novaca, unajmite/kupite poslovni prostor u centru grada Zagreba, uredite prostor, otvorite slastičarnicu i nakon svega toga uvozite kolače iz Italije????????????!!!!!!!!!!!!!!

Tko je tu lud?

Radi se o Oranžu, novootvorenoj slastičarnici/cafeu u Ilici. Kao i uvijek, željeli smo isprobati nešto novo.

Ušli smo unutra, došli do vitrine sa slasticama i onda smo proveli pet minuta birajući što bi smo htjeli probati. Za svaku stvar sam morao pitati prodavačicu, vidno nezainteresiranu za svoj posao, što je što i od čega je. Kada sam ju upitao zašto slastice nemaju pločicu sa sastojcima, rekla je da je to u dolasku. LOL

Uzeli smo tortu od limuna i neku čokoladnu tortu. Same slastice su bile ukusne, niša spektakularno.

No slijedio je lagani tuš kada sam upitao da li sami proizvode kolače. Konobar je odgovorio da nesto sami ali da većinu uvoze iz Italije. Šok.

Prema mojoj računici, uređenje lokala sigurno je u rangu 50k+ eura  i onda ne imati vlastite kolače???!

Veliki minus. 

Duboko razočaran. Nema do Vinceka i Torte i to.

LP

Profesionalizam

Neki dan smo bili u restoranu Boban, koji se nalazi u Gajevoj 9. Vise puta smo bili ovdje zadnjih godina, tako da ce i prijasnji dolasci utjecati na ocjenu.

Prosirili su restoran u prostor kafica. Sada restoran ima vlastitu terasu. Inace se unutarnji dio nalazi u podrumu. Unutarnji dio je solidno sreden. Ugodno je iako je prilicno tamno zbog nedostatka danjeg svjetla.

Narucili smo dva predjela (krostini) te dvije salate, jedna je bila s kozicama i prsutom, a druga od hobotnice. Prvi put smo uzeli salate, htjeli smo ih isprobati. Inace nam je izbor najcesce bio tjestenina koja je bila izvrsna svaki put. No prva salata je bila sve samo ne dobra. Zelena salata i radic s toplim kozicama te umakom od senfa i majoneze bio je totalni promasaj. Umak se totalno razvodio, a salata uvenula od topline. Druga salata je bila OK no nista vise. Krostini nisu bili sjajni, bili su premekani tj. uopce nisu bili hrskavi.

Pozvao sam konobara te mu pokazao na salatu na sto je on odgovorio onako kako bi svaki konbar trebao odgovoriti. Ponudio mi je drugu salatu te vise puta ispricao za lose napravljenu salatu.
Moj cilj nije ici po restoranima i traziti dlaku u jajetu. Prilicno sam korektan kao osoba te moje kritike su konstruktivne. Zelim finu i ukusnu hranu nakon koje cu se osjecati nahranjeno i zadovoljno. Ne trazim previse.

Druga salata ie bila puno bolja no i dalje sam misljena da su salate u Good Foodu bolje. Tjestenina je Bobanov đir.

Boban je dobar restoran koji naravno ima mjesta za poboljsanja. Zamjerka je na grissinijima, koji su prije bili pojedinacno zapakirani. Sada su rinfuzni i nisu ukusni.

Ocjena:

Ambijent: 8/10
Posluga: 10/10
Hrana: 8/10

Špageti na kvarnerski

Posjetili smo Ristorante Spagho (FB Spagho) u Rijeci. Bili smo u prolasku te su nam iz turističke zajednice na Korzu preporučili ovaj restoran, pošto nam se jela tjestenina/pizza.

Restoran je lijepo uređen, konobari su uniformirani no malo ustogljeni. Ne svida mi se ta ukocenost.
Ja imam obicaj naruciti špagete Carbonara kada prvi puta dodjem u neku spaghetteriu. Razlog je sto je to jelo super lagano napraviti te mi je to pokazatelj da li cu se sljedeci puta vratiti u isti restoran. Cura mi je narucila pizzu s rikolom, mozzarelom i češnjak.
Carbonara je bila odlična no količinski je bila kratka i bila je servirana na ravnom tanjuru. Pizza je bila loša. Tijesto gumenasto te nije bila začinjena.

Jedina dobra stvar je sto vam serviraju komad tvrdog sira te maleni ribež. Zaniljiv detalj.

Konobaru sam naravno naglasio da je tjestenine bilo premalo na sto je on komentirao: "Zbilja?!". Na tom je ostalo. To nije bila reakcija koju sam očekivao. U sljedecem postu, u jednom zagrebackom poznatom restoranu, ce te vidjeti kakvu reakciju ocekujem na prigovor.

Uglavnom, treba poraditi na kuhinji, kolicini hrane te na pizzama. Imaju sanse no trebaju se potruditi.

Cijene su pristojne, cca 150 kn za dvoje. Cuga, hrana i salata.

OCJENA:

Ambijent: 9/10
Posluga:7/10
Hrana: 6.5/10

LP

Pripremite se...

Nisam se dugo javljao no to ću ispraviti tako što ću staviti par postova za redom.

Stoga, pripremite se, bit će novih mjesta, ponovnih posjeta, različitih gradova i tako.

LP

Tako mi to radimo

Iako smo bili u ovom restoranu prije Canzone, razmišljao sam što ću napisati i kako ću išta napisati.
Radi se o Pri Zvoncu, na XII. Vrbiku 1, blizu Hypo Centra. Izvana ovaj restoran uopće ne liči na ništa. Izgleda kao zapušteno zemljište usred grada.
Iznutra, situacija je puno bolja. Stolovi od punog drveta daju prostoru rustikalan štih. U principu je to solidno uređeno. No to je manje bitno u cijeloj priči iako ono što nas prvo privuče k nekom restoranu je ambijent, stoga to nije zanemariv faktor.

Restoran je skoro na svim stolovima imao oznake "Rezervirano". No našlo se mjesta za dvoje. Naručili smo teleći zagrebački, lungić sa žara, dvije salate i dvije vrste krumpira. Uskoro dolazimo do naslova posta. Zagrebački je bio solidan iako ogroman. I salate su bile OK :) No lungić, jooooj.

Lungić (svinjski file) je najdelikatnije meso svinje i s njime treba postupati s pažnjom. Kuhari dotičnog restorana su ubili već ubijeno meso. Učinili su najgore što su mogli učiti s lungićem, a to je uzeti bat i istući ga u šniclu površine dlana i pol. Sočnost je rekla doviđenja. Ostavili smo skoro cijeli lungić.

Rekli smo konobaru, na famozno njegovo pitanje da li je bilo dobro, da lungić nije dobro pripremljen, da je presuh što je posljedica iživljavanja kuhara s čekićem. Na što je on ljubazno odgovorio da oni to tako rade. Moj odgovor je bio sve navedeno u prethodnom odlomku plus da je to meso kao biftek i da treba biti sočno. Ne krvavo kao biftek no treba biti rozo. Konobar je rekao da sam u pravu. Zar postoji nekakav drugi način?!  :) Volio bih da nisam bio.

I tako, žalosni što smo dobili na tanjuru, otišli smo kraći za 1/4 tisućice kuna.

OCJENA :

Ambijnet: 7/10
Posluga:8/10
Hrana: 6/10

LP

Ugodno iznenađeni

Pogledom na Trattoriu Canzona izvana, čovjek nikad ne bi rekao da se iza gadne vanjštine nalazi super cool mjesto za klopu. Locirana je u Švearovoj 9 (u blizini gimnazije u Križanićevoj).

Došli smo sinoć, oko 19h i bilo je skoro popunjeno do kraja. Upitali smo konobaricu da li ima mjesta za dvoje te nam je ona ljubazno upitala da li imamo rezervaciju. Naravno da ju nismo imali :) Na što se nasmijala, maknula s jednog stola rezervirano i posjela nas. Dvije konobarice, vidno profesionalke, bile su uber ljubazne al na granici s drskošću. Jako su brze iako su prešle garant 45-u.

Prostor je fora sređen, u talijanskom stilu, kao trg.. Lampe, veš na štriku i ostalo. Totalno simpatično.

Hrana je totalno iznenađenje. Jeli smo domaće njoke s rikolom i škampima te piletinu s gljivama u curry umaku s njokama. Sve je bilo odlično začinjeno i ukusno i brzo smo bili posluženi. 

Sve u svemu, otkrili smo novo mjesto na koje ćemo dolaziti.

Ipak ima nade :)

OCJENA:

Ambijent: 9.5/10

Posluga: 9.5/10 

Hrana: 9.5/10.

Cijena: 218,70 (LOL) - dvije tjestenine, salata i 3 Somersbya

Lanci ali kakvi?

Čitam jučer, propao Daily Fresh. Prije par godina, propao je i lanac Subway sendvića. Postavlja se pitanje zašto kod nas nisu uspjeli, a vani recimo Subway još uvijek funkcionira.

Prva stvar je cijena. I jedan i drugi lanac su bili preskupi. 30kn za sendvič u Subwayu ili 15kn za kroasan u Daily Freshu. Ludost. U Capucineru je 35 kn tjestenina. Računica je jasna.

Druga stvar je ambijent. Ne pišem o načinu uređivanja nego broju sjedećih mjesta. Većinom su to manji prostori s barskim stolicama. Meni osobno to nikada nije leglo. Više volim sjesti u normalnu stolicu, jednostavno se bolje osjećam dok jedem. Preužurban način hranjenja.

Ove dvije stvari su i više nego dovoljnje da takvo nešto ne opstane.

No McDonald's jos uvijek funkcionira. Zašto?
Vrlo jednostavno, McDonald's je stalno ali doslovce stalno krcat. McDonald's se svako malo mijenja. Prati događanja u dotičnoj zemlji. Mijenjanju interijer, mijenjaju meni. Dodaju nove stvari. McDonald's je konstantan u promjenama. Puno mjesta za sjedenje, iako je fast food. 24-satni McDrive i ostalo.
Meni je McD u svakom pogledu fascinantan i nije čudo što su najjači lanac.
Netko će reći to niš ne valja, junk food i ostalo. No mislim da je konstantu, pa i u fast foodu, važno imati a to je ovaj lanac ima.

LP

Puno toga

Nisam dugo pisao, a bio sam svuda. Toliko to ga imam za ispisati no krenimo redom. Mozda napisem jos koji post no prvo ću o posluzi i općenitom stanju u ugostiteljstvu.

Već sam ranije napomenuo, konobari su vrlo bitna stavka. Oni su poveznica između gosta i kuhinje. Oni svojim ponašanjem mogu poboljšati ili pogoršati opći dojam.

Primjer: Jučer smo bili u istočnom dijelu grada, na roštilju u restoranu Gladne oči. Nebitno što smo jeli nego čim nam je došlo jelo, naručio sam ajvar. Tri stola su bila s gostima, uključujući naš. Nas dvoje, još dvoje i grupica od 8 ljudi. Naručio sam blagi ajvar, posebno sam napomenuo. Pojeli smo pola hrane, morao sam ga dodatno napomenuti da ponovno donese ajvar. I naravno, što je donio? Ljuti ajvar. Probao sam i vratio ga te tražio ponovno blagi. Na to mi je promrljao da nije siguran da li ima blagog ajvara.
Pojeli smo još nekih 25% hrane te je napokon donio odgovarajući ajvar.
Sitnica koja meni upropasti doživljaj hranjenja. Svakako je popušio 20-ak kuna napojnice. Cifra je bila 224kn. Tko mu kriv.

I što je najgore, to je gospon u punoj radnoj snazi, a ne neki mladac koji taj posao radi iz hira ili privremeno.
Na komentar da je ajvar trebao puno prije donijeti, samo je smrknuo lice i učinilo mi se da se uvrijedio  (LOL) no nije se čak ni ispričao.

Strašno, a tako malo je potrebno da se stvar popravi.

Druga stvar je prilog. Recimo pomfrit ili pečeni krumpir ili nešto deseto. Čemu štednja na tome? Puno puta, u raznoraznim restoranima doživio sam da priloga uvijek manjka.

Ovo su sve sitnice, no puno sitnica stvara problem.

Generalno previše se ljudi/tvrtki/obrta bavi ugostiteljstvom jer svi misle da je to lagano i da se na tome može zgrnuti love pritom nudeći osrednju ili lošu uslugu. Sve je vjerojatno istina no zbilja je lako istaknuti se, a pritom ponuditi nešto bolje.

A žalosno je što malo njih to čine.

LP

Pučki restoran

U ovaj restač/pizzeriu/spaghetteriu smo prije išli puno češće, no kinezi su im uzeli nas. A razlog je jednostavan. Riječ je o variranju kvalitete.
Radi se o Capucineru (http://www.capuciner.hr/) koji se nalazi preko puta katedrale. Kao što naslov kaže, radi se o restoranu gdje se možete najesti za 100, 120 kn. Skoro uvijek je popunjen minimalno 75% te imaju jako puno stranaca koji dolaze tamo.

Jedan od problema je što im hrana varira u kvaliteti. Razlog zbog kojeg se sada tu i tamo zaputimo u ovaj objekt je zbog jednog konobara (zapravo dva su al ovaj nam je malčice draži :) ), s kojim smo se skompali i uvijek je super uslužan, ljubazan i zabavan. Uvijek se s nama rukuje, popriča o raznoraznim temama i te nam svaki puta uz sve što naručimo donese bokal vode i dvije čaše. Konobar za 12/10.

Hrana: Jeli smo pizzu Capuciner i špageti Carbonara. Pizza je bila ok. sočna, tijesto hrsskavo. Carbonara ukusna ali previše vrhnja.

Još jedan razlog je što ne dolazimo češće je lik koji je vlasnik ili suvlasnik koji je totalno neljubazan (bradati lik, stoji na onom drugom šanku i pravi se da kuži posao). Dotični konobar nam je rekao da i njega nervira taj lik.

Ambijent tako tako. Jako malo ulažu u izgled. Oni karirani stolnjaci su tamo otkad pamtim. A stolovi su malo preniski u odnosu na stolice.

E da, skoro zaboravih. Promatrali smo našeg konobara, koji se s većinom ljudi jednako odnosi kao i s nama no ljudi nisu vični ostavljanju napojnica.

Znači, napojnica/trinkgeld/bakša je obavezna, ako je usluga bila na zadovoljavajućem nivou. Ako nije, tražite kusur u lipu :D Ovaj konobar ju svakako zaslužuje, makar hrana bila u banani.

LP

OCJENA:

Ambijent: 6/10
Posluga: 12/10 - zbog našeg konobara inače 6.5/10
Hrana: 8/10
Cijena: 124 kn - 1 tjestenina, 1 pizza, 1 zelena salata, 1 Orangina i 1 Somersby

Unutra i van

Zaželjeli smo se roštilja, pa smo se uputili u Stari kotač, koji se nalazi u Petrovaradinskoj 20.

Nikada nismo bili unutar objekta, već smo koristili samo terasu. Objekt je blago rečeno spreman za preinake i osvježavanje. Zgodni detalji su ti stari kotači no oni se ne ističu zbog sumorne pozadine cijelog prostora.

Hrana je izvrsna, među najboljim ćevapima koje smo jeli u ZG-u. Stari kotač je mjesto gdje ćete ili uzeti za van hranu ili ćete ju pojesti tamo i  odmah otići.

Šteta, da je ambijent ugodniji, mi bi se svakako duže zadržali tamo, možda još koju cugu popili.

OCJENA:
Ambijent: 2/10
Posluga: 8/10
Hrana: 9/10
Cijena: 118 kn - 1 ćevapi, 1 punjena pljeskavica, 1 prženi krumpirići, 1 salata, 2 Coca-Cole

Knjiška klopa

Restoran Klub književnika (http://www.klub-knjizevnika.hr/) nalazi se u samom centru grada Zagreba, na Trgu Bana Josipa Jelačića, na broju 7. Dok smo se penjali stubištem do restorana na drugom katu, nismo ni mogli očekivati da će nas u staroj zgradi s visokim stropom čekati iznenađenje za nepce ali i za oči.

Ušli smo u veliki predprostor, konobari su nas pozdravili i preuzeli nam jakne te nas uputili do našeg stola. Prostor je mješavina starog i novog. Onako složeno u kompaktnu sredinu. Sviđa mi se. Nije bilo puno ljudi no kasnije se restoran popunio.

Konobar nam donosi menije. Ukazuje nam da je tu meni za tjedan restorana no isto tako nam je pokazao meni koji će tek slijediti, za koji tjedan. Kasnije nam je objasnio da svakih šest mjeseci mijenjaju meni. Ne idu previše u širinu te imaju po par jela za meso, ribu i ostalo.

Naručili smo za predjelo, šurlice s povrćem i tartufima i krem juhu od lososa. Za glavno jelo uzeli smo filet brancina punjen tapenadom i confit od patke. A za desert cheesecake s limetom i medom te Mozart tortu. Meni za http://www.tjedanrestorana.com/ možete pogledati ovdje.

Izrazit ću se pjesnički: "Otkud god da krenem, ishod će biti isti. Nepca nam zahvaljuju" :D

A mi zahvaljujemo Klubu književnika i svakako su dobili dva nova gosta.

OCJENA:

• Ambijent: 10/10
• Posluga: 10/10
• Hrana: 10/10
• Cijena: 280,50 kn * - 2 predjela, 2 glavna jela, 2 deserta, višnjevac, Jana 0,75L, 2 čaše vina

*-cijena se odnosi na tjedan restorana kada je slijed od 3 jela za 100kn po osobi.

Hrana na uglu

Bili smo nekoliko puta u Good Food-u, u Teslinoj 7 no jeli smo samo salate pa sam nisam žurio pisati komentar.

Prostor je suviše sterilan te je premalo mjesta za blagovanje. A robotizirani djelatnici me malo plaše. Svaki put pitaju da li hoćemo jest tamo ili za van. A u prostoru nikada mjesta :D Čak sam u McDonald's-u vidio opuštenije radnike.

A sada ono najbitnije, hrana. Salate su svježe, izbor velik, a porcije obilne. Jedino što me muči, a to sam komentirao na blogu Kristijana Marenića, jest piletina i goveđi odrezak koji su pečeni ranije i onda stoje u hladnjaku čekajući da se umiješaju u salatu. Ako već čekam par minuta da mi se salata složi, onda svakako mogu prićekati i da mi se meso ispeće.

Jučer smo probali BBQ burger i One minute steak. Burgeri se rade po narudžbi i dolaze liftom iz kuhinje u podrumu. Burger je bio izvrstan, podsjetio me na hamburgere iz dana HAM HAM-a i to mi je stavilo osmijeh na lice. Ramstek je isto bio dobar, sve je bilo svježe i ukusno.

U svakom slučaju bi volio u gornjem dijelu vidjeti ploču za roštilj na kojem peku meso. To bi me ustinu podsjetilo da je ovo objekt brze hrane.

OCJENA:

• Ambijent: 6/10
• Posluga: 6/10
• Hrana: 8/10
• Cijena: 47 kn - jedan burger i jedan steak

Tjestenina x 3

Opet smo se častili pa smo krenuli putevima Baschiere (www.baschiera.hr), trg Senjskih uskoka 7. Nismo odavno bili tamo. A tome je kumovala i jedna stranica za grupnu kupovinu :)

Ambijent u svim Baschierama (ima ih tri, ova je bila 1.) je više manje isti i ne sviđa nam se previše. Presvijetli zidovi s prevelikim ivančicama svakako ne pašu uz isto tako bijele stolove. A i strop je procurio na jednom dijelu. Uglavnom moglo se bolje.

Naručili smo špagete sa škampima i rikolom te tagliatelle assasia (umak od rajčice, masline, kapare, krema od maslina, vino). Tjestenina je proizvod njihove kuhinje i izvrsna je. Svakako preporuka.

Konobar je bio dovoljno ljubazan, no mjesta za poboljšanja ima.

Kinezi ih u svakom slučaju šišaju po pitanju urednosti prostora, a ne i samo prema tome.

Uglavnom, hrana nije loša...

OCJENA:

• Ambijent: 5/10
• Posluga: 7/10
• Hrana: 8/10
• Cijena: 141 kn - 2 tjestenine, 1 salata i 2 gazirana soka

Gospodin Chen

Došao je na red Mr. Chen (www.kina.hr), kineski restoran koji se nalazi u poslovnom centru VMD u Vukovarskoj 269. U ovom restoranu smo bili nebrojeno puta i stalno se vraćamo. Bili smo na večerama, ručkovima, s obitelji, itd. Razloga za vraćanje je mnogo i svi će biti nabrojani u sljedećim rečenicama.

Prostor je uređen u kineskom stilu, prevladava zlatna, crvena, bijela i smeđa boja. Kao i uvijek, pozdravljaju nas nasmiješeni Kinezi. Tu i tamo bude koji domaći konobar/ica no to je rijetkost. Zapravo mi se sviđa što nas Kinezi poslužuju, iako se nekada ne možemo sporazumijeti :) Pošto ovaj restoran vodi obitelj, pretpostavljamo da većina djelatnika jest dio obitelji. Najćešće  je prisutna majka Chen, a večeras je bio gospodin Chen. Uvijek su nasmješeni i to nam je super.

To je jedini restoran u kojem nikada ne čekamo. Čim smo sjeli, naš konobar (on je skoro svaki put tamo) je donio jelovnike no kako često dolazimo ovdje odmah smo naručili dvije ljuto-kisele juhe. Te juhe su izvrsne i svakako preporuka svima. 

Za glavno jelo smo uzeli pohanu piletinu u slatko-kiselom umaku i piletinu s indijskim oraščićima te jednu rižu. Porcije su ogromne no što se mene tiče, ja bi mogao piletinu u slatko-kiselom umaku jesti svaki dan. I sve to nam je bilo na stolu u roku 15 min nakon dolaska.

Što nas najviše iznenadi i to svaki puta iznova, sve je uvijek čisto. Stolnjaci su popeglani, solnice su uvijek čiste, podovi uredni. Ne znam da li je to zbog toga što su stranci pa se trude više nego naši ljudi no svakako to očekujemo i od domaćih restorana. No to još moramo doživjeti da bi Vam napisao.

Pošto su u poslovoj zgradi, najviše ljudi je za vrijeme ručka. Imaju prigodne menije koji su super i jeftini su. Mislim da je cijena 45kn ili tako nešto.

Bili smo i u drugim kineskim restoranima u gradu no ni jedan nije ostavio ovakav dojam.

Ocjene će reći sve.

OCJENA:

• Ambijet: 10/10
• Posluga: 10/10
• Hrana: 10/10
• Cijena: 148 kn - 2 juhe, 2 glavna jela, 1 riža i Jamnica 0,5L.

Noćna šetnja

Odlučiili smo se prošetati od Kvatrića do Trga, godilo nam je iako je bilo prilično hladno. Bez kape i rukavica ne bi se moglo. Jelo nam se nešto lagano. Salata nam se činila kao dobar izbor.

Otišli smo u Nokturno, koji se nalazi u Skalinskoj 4. U restoranu je bilo ljudi, to je uvijek dobar znak.

Unutrašnjost restorana vapi za obnovom. Konobar koji nas je usluživao bio je opušten, čak i preopušten. Uzima nam narudžbu i pritom istu ne zapisuje već ju "pamti". Što rezultira ponovnim upitom što smo naručili. Primijetili smo da je većini poslužitelja prilično teško zapisivati narudžbe. Zbilja ne vidim gdje je tu problem.

Naručili smo meksičku salatu (bez rajčice za mene) i salatu s piletinom. Obje salate su kao protein imale kuhanu piletinu. I ostali smo ugodno iznenađeni. Salate su bile svježene i ukusne. Moja je imala čilija pa je bila ljutkasta no svakako je pasala.

Sve u svemu, nismo požalili dolazak u Noktruno. Ono što treba mijenjati jest prostor i poboljšati odnos posluge prema poslu.

OCJENA:

• Ambijent: 4/10
• Posluga: 5/10
• Hrana: 8/10
• Cijena: 65 kn - 2 čaja i 2 salate

Jušna carbonara

Prijatelj je slavio rođendan u Pizzeri Napoli na Laništu, adresa je Lanište 1g. Nemali broj nas zakupio je pola prostora. Sam ambijent je topao, prevladava drvo i sve izgleda prilično novo. Rođendan je postao tradicija i zapravo to mi se sviđa. Catching up and shit s ekipom iz srednje škole, pokoja cuga i hrana.

Konobarica je bila uniformirana i ljubazna, bit ce spomena iste kasnije. Jedna zanimljiva stvar koju smo vidjeli na stolovima su bili podlošci s utisnutim imenom pizzere što je dalo dašak luksuza. 

A sada hrana. Kao i uvijek, od 19 ljudi samo sam ja jeo tjesteninu, ostali su naručili pizze. I hranu smo dobivali nasumično, tako da su neki pojeli svoje dok su drugi tek bili posluženi. Možda su bili zatečeni količinom ljudi no prijatelj je rezervirao mjesta par dana prije tako da to ne bi trebao biti izgovor. Isto tako posluživanje poveće družine zahtijeva precizno zapisivanje narudžbi te kasnije pripravljanje hrane treba ići tim redom. 

Baš sam se veselio carbonari no gadno sam se razočarao. Carbonara je super jednostavna za napraviti i mislim da jedna pizzeria/spaghetteria to mora znati napraviti barem za 8/10. Previše vrhnja i slabo pečena šunka pretvorili su ovu tjesteninu u juhu. Nešto špageta sam pojeo no to nije bilo ni 1/3.  Nastavio sam pizzu od cure ali ni pizza nije valjala. Tijesto, kao glavni sastojak, je bilo gumeno tako da hranjenje nije bilo uspješno.

Dobra stvar je što sam bio na rubu stola, jer ova jušna carbonara nije mogla proći samo tako. Ukazao sam konobarici na problem, onako diskretno, te se složila samnom i iz stopa ponudila nesto drugo u zamjenu, free of charge. Zahvalio sam se, rekao da nije potrebno već napomenuo da upozori kuhara da ubuduće bolje pripreme tjesteninu iz naslova da im se opet ne dogodi ista stvar. 

To što pizzerie nisu visoka kuhinja ne znači da hrana u istoj mora biti na znatno manjem nivou. 

OCJENA:

• Ambijent: 8/10
• Posluga: 8/10
• Hrana: 2/10

No, od mnoštvo pizzeria u gradu, ima i onih dobrih. Ova svakako treba na onom glavnom poraditi, a to je hrana.

Pozdrav!

Početak, razlozi pisanja bloga, ...

Uslijed nekih dobrih vijesti u mom životu, odlučio sam to proslavti sa svojom djevojkom. Kao i  uvijek, naš odabir je - hrana. Odluka je pala na meksički restoran u kojem još nismo bili. Restoran se zove Karaka i nalazi se ulici Andrije Hebranga 12 (više na www.karaka.hr). Još jedan razlog odlaska u Karaku je preporuka cure iz kvarta.

Odlučili smo na divljaka otići  tamo, znači bez rezervacije. Restoran se nalazi u podrumu, prvo što vidite kada uđete je s desne strane šank. Tamo smo odmah upitali šankericu da li ima mjesta pošto nismo unaprijed rezervirali mjesto. Rekla je da će pitati konobara. Par koraka kasnije, konobar je bio na ulazu u salu te smo mu rekli isto što i šankerici, iako vidno potresen što nismo imali rezervaciju smjestio nas je u jednu od sala, prilično udaljenu od očito življeg dijela restorana. Sjeli smo u 19.42.

Prostor je bio nizak, taman i nikoga osim nas nije bilo. Kao i uvijek, komentiramo međusobno ambijent i tako nam vrijeme prolazi. Najgora stvar koja nam se skoro uvijek događa jest da čekamo da nas usluže. Ni ovdje nije bilo drugačije. I to mene uvijek izludi. Moja djevojka je tu bolja, ona je predložila da pričekamo još koju minutu i onda da se pokupimo. Ja volim pitati konobara i praviti frku nakon koje mi se svi većinom ispričavaju. U 19.53 dolazi konobar s jelovnicima, s isprikom da je zaboravio na nas. Da je došao min poslije nas ne bi bilo. Sreća za njega. 

I tada je pala odluka da počnem pisat blog u kojem ću komentirati restorane, kafiće i ostalo.

Uzeli smo dva piva, Piraat i Coronu. Naručili smo dvije juhe, pileću juhu s vrhnjem i avokadom i gustu juhu od kukuruza sa sirom i rajčicom. Za glavno jelo smo uzeli Chimichangu Cancun i Enchiladu Suiza.

Idemo redom. Gusta juha od kukuruza je bila izvrsna, jedino što je u obje juhe bilo loše jest piletina. Okus hladne piletine je odvratan. Vjerojatno je puno ranije bila skuhana pa onda ugrijana zajedno s juhom. Juha s avokadom je bila OK. Samo toliko, kukuruzna juha je definitivno bolja no i zasitnija. Rajčica s pretpostavljamo malo čilija je bila pun pogodak. Juhe su servirane u tanjurima, nismo odmah dobili salvete.

Prije glavnog jela, konobar donosi pribor za jelo i stavlja ga na dizajnerski plastični stolnjak, znači bez salveta. Salvete donosi kada i glavno jelo, u Pago čaši. Za poluditi. Mislim da bi svaki restoran trebao barem imati papirnate salvete velikog formata ako ne i platnene. Minus i pol (ne)higijenu.

Glavno jelo je bilo izvrsno, iako ćemo drugi puta izlazak u meksički restoran ostaviti za ručak. Chimichanga punjena kozicama i povrćem je super kao i enchilada punjena piletinom, sirom, vrhnjem i povrćem zapećena sa sirom. U međuvremenu se popunila mala prostorija, pa je bilo puno bolje iako smo bili blizu drugom stolu i svaki razgovor se mogao čuti. No pojačali su glazbu pa je bilo OK. 

U 21.40 odlazimo. Konobar nas je ispratio, pozdravio i mi smo nastavili svojim putem.

U 21.55  se vraćam, jer sam sam zaboravio novčanik. LOL

OCJENA: od 1 do 10 gdje je 10 izvrsno

• Ambijent: 4/10
• Posluga: 4/10
• Hrana: 8/10
• Cijena: 219 kn - 2 juhe, 2 glavna jela, 2 pive i jedna Jana 0,33L

Dolazimo zbog hrane ali se vraćamo zbog usluge. Sami zaključite.

Do sljedećeg posta, pozdrav!

P.S.I nije bilo nachosa što je definitivno minus.