subota, 28. svibnja 2011.

Tako mi to radimo

Iako smo bili u ovom restoranu prije Canzone, razmišljao sam što ću napisati i kako ću išta napisati.
Radi se o Pri Zvoncu, na XII. Vrbiku 1, blizu Hypo Centra. Izvana ovaj restoran uopće ne liči na ništa. Izgleda kao zapušteno zemljište usred grada.
Iznutra, situacija je puno bolja. Stolovi od punog drveta daju prostoru rustikalan štih. U principu je to solidno uređeno. No to je manje bitno u cijeloj priči iako ono što nas prvo privuče k nekom restoranu je ambijent, stoga to nije zanemariv faktor.

Restoran je skoro na svim stolovima imao oznake "Rezervirano". No našlo se mjesta za dvoje. Naručili smo teleći zagrebački, lungić sa žara, dvije salate i dvije vrste krumpira. Uskoro dolazimo do naslova posta. Zagrebački je bio solidan iako ogroman. I salate su bile OK :) No lungić, jooooj.

Lungić (svinjski file) je najdelikatnije meso svinje i s njime treba postupati s pažnjom. Kuhari dotičnog restorana su ubili već ubijeno meso. Učinili su najgore što su mogli učiti s lungićem, a to je uzeti bat i istući ga u šniclu površine dlana i pol. Sočnost je rekla doviđenja. Ostavili smo skoro cijeli lungić.

Rekli smo konobaru, na famozno njegovo pitanje da li je bilo dobro, da lungić nije dobro pripremljen, da je presuh što je posljedica iživljavanja kuhara s čekićem. Na što je on ljubazno odgovorio da oni to tako rade. Moj odgovor je bio sve navedeno u prethodnom odlomku plus da je to meso kao biftek i da treba biti sočno. Ne krvavo kao biftek no treba biti rozo. Konobar je rekao da sam u pravu. Zar postoji nekakav drugi način?!  :) Volio bih da nisam bio.

I tako, žalosni što smo dobili na tanjuru, otišli smo kraći za 1/4 tisućice kuna.

OCJENA :

Ambijnet: 7/10
Posluga:8/10
Hrana: 6/10

LP

Nema komentara:

Objavi komentar