Puno toga

Nisam dugo pisao, a bio sam svuda. Toliko to ga imam za ispisati no krenimo redom. Mozda napisem jos koji post no prvo ću o posluzi i općenitom stanju u ugostiteljstvu.

Već sam ranije napomenuo, konobari su vrlo bitna stavka. Oni su poveznica između gosta i kuhinje. Oni svojim ponašanjem mogu poboljšati ili pogoršati opći dojam.

Primjer: Jučer smo bili u istočnom dijelu grada, na roštilju u restoranu Gladne oči. Nebitno što smo jeli nego čim nam je došlo jelo, naručio sam ajvar. Tri stola su bila s gostima, uključujući naš. Nas dvoje, još dvoje i grupica od 8 ljudi. Naručio sam blagi ajvar, posebno sam napomenuo. Pojeli smo pola hrane, morao sam ga dodatno napomenuti da ponovno donese ajvar. I naravno, što je donio? Ljuti ajvar. Probao sam i vratio ga te tražio ponovno blagi. Na to mi je promrljao da nije siguran da li ima blagog ajvara.
Pojeli smo još nekih 25% hrane te je napokon donio odgovarajući ajvar.
Sitnica koja meni upropasti doživljaj hranjenja. Svakako je popušio 20-ak kuna napojnice. Cifra je bila 224kn. Tko mu kriv.

I što je najgore, to je gospon u punoj radnoj snazi, a ne neki mladac koji taj posao radi iz hira ili privremeno.
Na komentar da je ajvar trebao puno prije donijeti, samo je smrknuo lice i učinilo mi se da se uvrijedio  (LOL) no nije se čak ni ispričao.

Strašno, a tako malo je potrebno da se stvar popravi.

Druga stvar je prilog. Recimo pomfrit ili pečeni krumpir ili nešto deseto. Čemu štednja na tome? Puno puta, u raznoraznim restoranima doživio sam da priloga uvijek manjka.

Ovo su sve sitnice, no puno sitnica stvara problem.

Generalno previše se ljudi/tvrtki/obrta bavi ugostiteljstvom jer svi misle da je to lagano i da se na tome može zgrnuti love pritom nudeći osrednju ili lošu uslugu. Sve je vjerojatno istina no zbilja je lako istaknuti se, a pritom ponuditi nešto bolje.

A žalosno je što malo njih to čine.

LP