nedjelja, 30. siječnja 2011.

Noćna šetnja

Odlučiili smo se prošetati od Kvatrića do Trga, godilo nam je iako je bilo prilično hladno. Bez kape i rukavica ne bi se moglo. Jelo nam se nešto lagano. Salata nam se činila kao dobar izbor.
Otišli smo u Nokturno, koji se nalazi u Skalinskoj 4. U restoranu je bilo ljudi, to je uvijek dobar znak.
Unutrašnjost restorana vapi za obnovom. Konobar koji nas je usluživao bio je opušten, čak i preopušten. Uzima nam narudžbu i pritom istu ne zapisuje već ju "pamti". Što rezultira ponovnim upitom što smo naručili. Primijetili smo da je većini poslužitelja prilično teško zapisivati narudžbe. Zbilja ne vidim gdje je tu problem.
Naručili smo meksičku salatu (bez rajčice za mene) i salatu s piletinom. Obje salate su kao protein imale kuhanu piletinu. I ostali smo ugodno iznenađeni. Salate su bile svježene i ukusne. Moja je imala čilija pa je bila ljutkasta no svakako je pasala.

Sve u svemu, nismo požalili dolazak u Noktruno. Ono što treba mijenjati jest prostor i poboljšati odnos posluge prema poslu.

OCJENA:

  • Ambijent: 4/10
  • Posluga: 5/10
  • Hrana: 8/10
  • Cijena: 65 kn - 2 čaja i 2 salate

nedjelja, 23. siječnja 2011.

Jušna carbonara

Prijatelj je slavio rođendan u Pizzeri Napoli na Laništu, adresa je Lanište 1g. Nemali broj nas zakupio je pola prostora. Sam ambijent je topao, prevladava drvo i sve izgleda prilično novo. Rođendan je postao tradicija i zapravo to mi se sviđa. Catching up and shit s ekipom iz srednje škole, pokoja cuga i hrana.

Konobarica je bila uniformirana i ljubazna, bit ce spomena iste kasnije. Jedna zanimljiva stvar koju smo vidjeli na stolovima su bili podlošci s utisnutim imenom pizzere što je dalo dašak luksuza. 

A sada hrana. Kao i uvijek, od 19 ljudi samo sam ja jeo tjesteninu, ostali su naručili pizze. I hranu smo dobivali nasumično, tako da su neki pojeli svoje dok su drugi tek bili posluženi. Možda su bili zatečeni količinom ljudi no prijatelj je rezervirao mjesta par dana prije tako da to ne bi trebao biti izgovor. Isto tako posluživanje poveće družine zahtijeva precizno zapisivanje narudžbi te kasnije pripravljanje hrane treba ići tim redom. 

Baš sam se veselio carbonari no gadno sam se razočarao. Carbonara je super jednostavna za napraviti i mislim da jedna pizzeria/spaghetteria to mora znati napraviti barem za 8/10. Previše vrhnja i slabo pečena šunka pretvorili su ovu tjesteninu u juhu. Nešto špageta sam pojeo no to nije bilo ni 1/3.  Nastavio sam pizzu od cure ali ni pizza nije valjala. Tijesto, kao glavni sastojak, je bilo gumeno tako da hranjenje nije bilo uspješno.

Dobra stvar je što sam bio na rubu stola, jer ova jušna carbonara nije mogla proći samo tako. Ukazao sam konobarici na problem, onako diskretno, te se složila samnom i iz stopa ponudila nesto drugo u zamjenu, free of charge. Zahvalio sam se, rekao da nije potrebno već napomenuo da upozori kuhara da ubuduće bolje pripreme tjesteninu iz naslova da im se opet ne dogodi ista stvar. 

To što pizzerie nisu visoka kuhinja ne znači da hrana u istoj mora biti na znatno manjem nivou. 

OCJENA:
  • Ambijent: 8/10
  • Posluga: 8/10
  • Hrana: 2/10
No, od mnoštvo pizzeria u gradu, ima i onih dobrih. Ova svakako treba na onom glavnom poraditi, a to je hrana.

Pozdrav!

subota, 15. siječnja 2011.

Početak, razlozi pisanja bloga, ...

Uslijed nekih dobrih vijesti u mom životu, odlučio sam to proslavti sa svojom djevojkom. Kao i  uvijek, naš odabir je - hrana. Odluka je pala na meksički restoran u kojem još nismo bili. Restoran se zove Karaka i nalazi se ulici Andrije Hebranga 12 (više na www.karaka.hr). Još jedan razlog odlaska u Karaku je preporuka cure iz kvarta.

Odlučili smo na divljaka otići  tamo, znači bez rezervacije. Restoran se nalazi u podrumu, prvo što vidite kada uđete je s desne strane šank. Tamo smo odmah upitali šankericu da li ima mjesta pošto nismo unaprijed rezervirali mjesto. Rekla je da će pitati konobara. Par koraka kasnije, konobar je bio na ulazu u salu te smo mu rekli isto što i šankerici, iako vidno potresen što nismo imali rezervaciju smjestio nas je u jednu od sala, prilično udaljenu od očito življeg dijela restorana. Sjeli smo u 19.42.

Prostor je bio nizak, taman i nikoga osim nas nije bilo. Kao i uvijek, komentiramo međusobno ambijent i tako nam vrijeme prolazi. Najgora stvar koja nam se skoro uvijek događa jest da čekamo da nas usluže. Ni ovdje nije bilo drugačije. I to mene uvijek izludi. Moja djevojka je tu bolja, ona je predložila da pričekamo još koju minutu i onda da se pokupimo. Ja volim pitati konobara i praviti frku nakon koje mi se svi većinom ispričavaju. U 19.53 dolazi konobar s jelovnicima, s isprikom da je zaboravio na nas. Da je došao min poslije nas ne bi bilo. Sreća za njega. 

I tada je pala odluka da počnem pisat blog u kojem ću komentirati restorane, kafiće i ostalo.

Uzeli smo dva piva, Piraat i Coronu. Naručili smo dvije juhe, pileću juhu s vrhnjem i avokadom i gustu juhu od kukuruza sa sirom i rajčicom. Za glavno jelo smo uzeli Chimichangu Cancun i Enchiladu Suiza.
Idemo redom. Gusta juha od kukuruza je bila izvrsna, jedino što je u obje juhe bilo loše jest piletina. Okus hladne piletine je odvratan. Vjerojatno je puno ranije bila skuhana pa onda ugrijana zajedno s juhom. Juha s avokadom je bila OK. Samo toliko, kukuruzna juha je definitivno bolja no i zasitnija. Rajčica s pretpostavljamo malo čilija je bila pun pogodak. Juhe su servirane u tanjurima, nismo odmah dobili salvete.
Prije glavnog jela, konobar donosi pribor za jelo i stavlja ga na dizajnerski plastični stolnjak, znači bez salveta. Salvete donosi kada i glavno jelo, u Pago čaši. Za poluditi. Mislim da bi svaki restoran trebao barem imati papirnate salvete velikog formata ako ne i platnene. Minus i pol (ne)higijenu.
Glavno jelo je bilo izvrsno, iako ćemo drugi puta izlazak u meksički restoran ostaviti za ručak. Chimichanga punjena kozicama i povrćem je super kao i enchilada punjena piletinom, sirom, vrhnjem i povrćem zapećena sa sirom. U međuvremenu se popunila mala prostorija, pa je bilo puno bolje iako smo bili blizu drugom stolu i svaki razgovor se mogao čuti. No pojačali su glazbu pa je bilo OK. 

U 21.40 odlazimo. Konobar nas je ispratio, pozdravio i mi smo nastavili svojim putem.

U 21.55  se vraćam, jer sam sam zaboravio novčanik. LOL

OCJENA: od 1 do 10 gdje je 10 izvrsno
  • Ambijent: 4/10
  • Posluga: 4/10
  • Hrana: 8/10
  • Cijena: 219 kn - 2 juhe, 2 glavna jela, 2 pive i jedna Jana 0,33L
Dolazimo zbog hrane ali se vraćamo zbog usluge. Sami zaključite.

Do sljedećeg posta, pozdrav!

P.S.I nije bilo nachosa što je definitivno minus.