Početak, razlozi pisanja bloga, ...

Uslijed nekih dobrih vijesti u mom životu, odlučio sam to proslavti sa svojom djevojkom. Kao i  uvijek, naš odabir je - hrana. Odluka je pala na meksički restoran u kojem još nismo bili. Restoran se zove Karaka i nalazi se ulici Andrije Hebranga 12 (više na www.karaka.hr). Još jedan razlog odlaska u Karaku je preporuka cure iz kvarta.

Odlučili smo na divljaka otići  tamo, znači bez rezervacije. Restoran se nalazi u podrumu, prvo što vidite kada uđete je s desne strane šank. Tamo smo odmah upitali šankericu da li ima mjesta pošto nismo unaprijed rezervirali mjesto. Rekla je da će pitati konobara. Par koraka kasnije, konobar je bio na ulazu u salu te smo mu rekli isto što i šankerici, iako vidno potresen što nismo imali rezervaciju smjestio nas je u jednu od sala, prilično udaljenu od očito življeg dijela restorana. Sjeli smo u 19.42.

Prostor je bio nizak, taman i nikoga osim nas nije bilo. Kao i uvijek, komentiramo međusobno ambijent i tako nam vrijeme prolazi. Najgora stvar koja nam se skoro uvijek događa jest da čekamo da nas usluže. Ni ovdje nije bilo drugačije. I to mene uvijek izludi. Moja djevojka je tu bolja, ona je predložila da pričekamo još koju minutu i onda da se pokupimo. Ja volim pitati konobara i praviti frku nakon koje mi se svi većinom ispričavaju. U 19.53 dolazi konobar s jelovnicima, s isprikom da je zaboravio na nas. Da je došao min poslije nas ne bi bilo. Sreća za njega. 

I tada je pala odluka da počnem pisat blog u kojem ću komentirati restorane, kafiće i ostalo.

Uzeli smo dva piva, Piraat i Coronu. Naručili smo dvije juhe, pileću juhu s vrhnjem i avokadom i gustu juhu od kukuruza sa sirom i rajčicom. Za glavno jelo smo uzeli Chimichangu Cancun i Enchiladu Suiza.

Idemo redom. Gusta juha od kukuruza je bila izvrsna, jedino što je u obje juhe bilo loše jest piletina. Okus hladne piletine je odvratan. Vjerojatno je puno ranije bila skuhana pa onda ugrijana zajedno s juhom. Juha s avokadom je bila OK. Samo toliko, kukuruzna juha je definitivno bolja no i zasitnija. Rajčica s pretpostavljamo malo čilija je bila pun pogodak. Juhe su servirane u tanjurima, nismo odmah dobili salvete.

Prije glavnog jela, konobar donosi pribor za jelo i stavlja ga na dizajnerski plastični stolnjak, znači bez salveta. Salvete donosi kada i glavno jelo, u Pago čaši. Za poluditi. Mislim da bi svaki restoran trebao barem imati papirnate salvete velikog formata ako ne i platnene. Minus i pol (ne)higijenu.

Glavno jelo je bilo izvrsno, iako ćemo drugi puta izlazak u meksički restoran ostaviti za ručak. Chimichanga punjena kozicama i povrćem je super kao i enchilada punjena piletinom, sirom, vrhnjem i povrćem zapećena sa sirom. U međuvremenu se popunila mala prostorija, pa je bilo puno bolje iako smo bili blizu drugom stolu i svaki razgovor se mogao čuti. No pojačali su glazbu pa je bilo OK. 

U 21.40 odlazimo. Konobar nas je ispratio, pozdravio i mi smo nastavili svojim putem.

U 21.55  se vraćam, jer sam sam zaboravio novčanik. LOL

OCJENA: od 1 do 10 gdje je 10 izvrsno

• Ambijent: 4/10
• Posluga: 4/10
• Hrana: 8/10
• Cijena: 219 kn - 2 juhe, 2 glavna jela, 2 pive i jedna Jana 0,33L

Dolazimo zbog hrane ali se vraćamo zbog usluge. Sami zaključite.

Do sljedećeg posta, pozdrav!

P.S.I nije bilo nachosa što je definitivno minus.